Juce sam bio na malom fudbalu, posle dve godine pauze. Danas me sve boli. Noge, ledja, stomak, a bogami i glava, posto me je rodjeni brat spuc’o loptom u teme. Posle fudbala smo otisli na pivo, kao sto je i red. Od umora, vec prvo me je osamutilo nacisto. Drugi Jelenko me je dotukao. Poceo sam da se smejem k’o lud na brasno. Na kraju su me odneli kuci. Poslednje sto sam cuo je bio zenin glas. Zvucala je kao Veliki brat. Hocu reci, zadala mi je par zadataka za sutra. Rekla je ako ih ne obavim da letim iz kuce. Uh, i ja zivim kao u ‘’Velikom bratu'’, samo na kraju sigurno necu dobiti 100.000.eura.
Ustao sam pre pola sata i jos teturam po stanu. Vreme je da izvrsim zenine naredbe i to sve po spisku. Prvo u postu da platim racune, pa u samoposlugu po namirnice. I po psecu hranu za dzukca. Njemu je najbolje: jede tri puta na dan, vrsi nuzdu gde hoce, svi ga maze, a spava u proseku 15.sati.
Evo, sad ga gledam, spava k’o beba. Sad cu da ga probudim! Samo da uzmem serpu i varjacu. Pazi sad, ovu buku: klang, klang,*%#@! Ha,ha,ha,ha. Ustaj, cupavi! Sto tebi da bude bolje, nego meni! Ha,ha,ha,ha. Vidi ga, hoce da piski na tepih. Ne, dzukeloo! Kasno… Sad moram i tepih da perem. Uf, zalajacu od muke. Av, av!